Operacija Rhino – politička manipulacija ili kredibilna operacija

Operacija Rhino – politička manipulacija ili kredibilna operacija

  1. oktobra 2001. otpočeli su raketni napadi na Avganistan nakon neuspešnih pregovora o izručivanju Osame Bin Ladena, vođe Al-Kaide i organizatora napada na kule bliznakinje 11. septembra. A nedugo nakon toga, dogodilo se prva od mnogih političkih manipulacija američke vlade, „Operacija Rhino“.

📷 – Oprema američkih specijalaca u ranim fazama GWOT-a
Sam poduhvat je bio ideja bele kuće i generala Tomija Frenka (penz.) da usnime padobranski desant rendžera duboko iza neprijateljske linije, sa željom da pošalju poruku talibanskim vlastima i njenim saveznicima, ali i da promovišu vojni poziv za buduće regrute.
Ovo je ujedno i prva operacija pripadnika 75. puka rendžera u Avganistanu.

📷 – Rendžeri u svom prirodnom okruženju

Pripremna faza operacije
U operaciji su učestvovali vojnici iz pomenutog 3. bataljona, 75. rendžerskog puka i pripadnici američkog ratnog vazudohplovstva. U operaciji su korišćeni avioni B-2 Spirit, MC-130 i AC-130, poznati „Herkules“.

📷 – MC-130
📷 – B-2 Spirit 📷 – Logo 75. puka rendžera 📷 – AC-130 Herkules
Slike su preuzete sa Wikipedije i oficijalne fejsbuk stranice 75. puka rendžera

Uoči operacije koja je bila zakazana za prvu polovinu oktobra, tim rendžera je skočio u neposrednu blizinu aerodroma da izvidi teren i da obaveštajne podatke pošalju nazad u štab. Iako je u prvim izveštajima javljeno da je aerodrom, (inače bivši lovački klub), prazan i da vojnici neće naići na otpor, rendžeri su na terenu videli drugačiju sliku.

📷 – Objective Rhino, provincija Kandahar, Avganistan
Odma po dolasku u štab su upozorili svoje pretpostavljene na mogućnost da su talibanske snage opremljene sa naprednim optoelektronskim uređajima za osmatranje u noćnim uslovima (više o ovome u tekstu OSV), no njih je najviše brinula mogućnost da neprijatelji poseduju Stinger ili Redeye prenosne PVO sisteme, koje je američka vlada donirala mudžahedinima za vreme sovjetske invazije Avganistana. Ali i uprkos nesuglasicama u komandi, odlučeno je da će operacija svakako biti izvršena, a da će par dana ranije tim SEALS-a otići u neposrednu blizinu aerodroma i da će posmatrati neprijateljsku aktivnost.

Operacija Rhino – Zeleno svetlo, skači!
U noći 19. oktobra 2001. , 200 rendžera se ukrcalo na MC-130 transportne avione na ostrvu Masira u Omanu, odakle su krenuli ka označenom mestu operacije, udaljeno oko 1200km od ovog ostrva. Pre dolaska rendžera, B-2 spirit bombarderi i AC-130 avioni su bombardovali ključne ciljeve i time pripremili teren za vazdušni desant rendžera.

📷 – Vazdušni desant rendžera na Objective Rhino 2001
Postoje razni izvori za to šta se dalje desilo i svi se razlikuju, negde se pominje broj od 20 ubijenih talibanskih boraca, dok drugi izvori pominju da su se susreli sa jednim borcem koji je na kraju i uspeo pobeći, ali je zasigurno da je operacija bila “uspešna“. Rendžeri su obezbedili aerodrom i pripremili ga za dolazak i helikoptera koji je prenosio delte, koji su svoj put nastavili dalje ka gradu Kandaharu u kom su imali misiju da nađu i likvidiraju lidera Talibana, Mulu Muhameda Omera. Rendžeri su bili na ovom aerodromu sve dok ga nisu predali 15 MEU (Marine Expeditionary Unit – jedinica marinaca u sklopu korpusa marinaca SAD).

Kritike i posledice operacije
Po završetku misije, mnogi su osudili ovaj poduhvat američke vlade i njenih predstavnika da stave u opasnost svoje pripadnike, jer je prema njihovom mišljenju, operacija u suštini, bila bespotrebna i na nijedan način, nije promenila tok ovog rata. Što kada sagledamo iz drugog ugla i ima smisla, jer je ovo sve bila predstava bele kuće koja je scenirana za potrebe političke moći.

📷 – Kapije novonastalog kampa rhino 2. decembra 2001.
Završna reč
Kako vojna hijerarhija i nalaže, vojnik je najniži na lancu ishrane i on radi “šta mu se kaže”, a zato za kraj ostavljamo jedan dobro poznat citat, u nadi da ljudi shvate kako je onima, koji će otići glavom, gde neko ne bi smeo nogom:
„Vojnik je vojska i nijedna vojska nije bolja od svojih vojnika. Vojnik je takođe građanin. Zapravo, najveća obaveza jednog građanina je nošenje oružja za svoju zemlju“ – General George S. Patton

– Damir Hasanović, dopisnik SMF